

Od svojih prvih fudbalskih koraka sa samo pet godina, on je pokazivao ono što se ne može naučiti, pravu ljubav prema igri. Počeo je u Radničkom, rastao u Čukaričkom, afirmisao se u Vojvodini, a svaka promena kluba bila je nova lekcija, novi korak napred i dokaz da se talenat hrani upornošću, a ne okolnostima.
Danas ponovo nosi dres Radničkog, igra za pionire i iz dana u dan potvrđuje da fudbal za njega nije samo hobi, fudbal je život, strast i san koji diše punim plućima. Treninzi su mu radost, utakmice praznik, a svaki napor prilika da bude bolji nego juče.
Njegova najlepša uspomena do sada je trofej Miljana Miljanića za najboljeg igrača u Ulcinju 2022. godine stoji kao podsetnik koliko daleko može da ide kada veruje u sebe. Igra zadnjeg veznog, poziciju koja traži srce, pamet i karakter. Ne beži od odgovornosti, ne plaši se duela, zna kada treba stati i kada povući ekipu napred. Njegov uzor je Memfis Depaj, ali ono što je najvažnije, svakim danom sve više postaje najbolja verzija sebe.
Ovo je tek početak. A njegov put… tek se otvara. I ako ovako nastavi svet fudbala će tek čuti za njega, možda baš u nekom velikom klubu u ligama petice.
ID broj
Prva pionirska liga FSRZS, Liga petlića Fudbalskog saveza Mačvanskog okruga.


